Ime otoka Hvara
Smatra se da ime otoka Hvara potjeÄe od najstarijeg oblika Pharos što su ga Grci dali svojoj novoosnovanoj koloniji 384. godine prije Krista. Za Hvar su postojali i talijanski nazivi Lesina ( tal. ZnaÄi šilo, što mu zbog oblika sasvim i odgovara).
Kratka povijest otoka
Pharos je bio pretežno agrarna kolonija. Plan podjele polja na plodnoj starogradskoj ravnici izuzetan je povijesni dokument. Rimljani su sredinom 2 st.pr.n.e. zapoÄeli niz napada na ilirska plemena, izmeÄ‘u ostalih na Delmate. Za svoje su strateške i logistiÄke ciljeve koristili luke na otoku Hvaru, kao i one na Paklenim otocima i šumovitom otoÄiću ŠÄ‡edru. Na ŠÄ‡edru (rimskoj Tauridi) nalazilo se utoÄište za brodovlje.
U rimsko se doba na otoku Hvaru nalazila Äitava mreža poljodjelskih i ladanjskih kuća u blizini izvora pitke vode, dok se veća koncentracija zgrada nalazila na podruÄju današnjih gradova Hvara, Staroga Grada i u okolici Jelse. U to je vrijeme Hvar bio otok vinogradara, ribara i trgovaca, što potvrÄ‘uju brojni arheološki nalazi: od keramiÄkih fragmenata iz GrapÄeve spilje koji prikazuju brod s dva jedra i spiralno oblikovanim izvijenim pramcem do natpisa i reljefa. NaÄin života u drevnom Hvaru nadalje nam otkrivaju nalazi pomorske arheologije povezani s brodolomima trgovaÄkih brodova.
Otok je doživio procvat u 16. stoljeću, kada je s povećanim uzgojem vinove loze proizvodnja vina ne samo zadovoljavala lokalne potrebe već i omogućavala izvoz. Ribarstvo je takoÄ‘er predstavljalo važan izvor prihoda lokalnog stanovništva. Brodogradnja je takoÄ‘er bila veoma važna. Kralj Žigmund 1416. godine traži od otoka Hvara da mu pošalje vješte brodograditelje za gradnju galija, brzih laÄ‘a na vesla i jedra i brigantina. Jedan od sudbonosnih dogaÄ‘aja europske povijesti 19. stoljeća zbio se u Hvarskom kanalu nadomak otoka Visa. Austrijska flota, sastavljena većinom od Dalmatinaca jaÄu talijansku flotu. To je bila poslijednja pomorska bitka koja se vodila na tradicionalan naÄin, izravnim srazom brodova.
Godine 1147. Venecija je okupirala Hvar te uspostavila biskupiju. A 1420. godine ponovno dolaze Venecijanci i ostaju do 1797. godine. Hvar je u tome razdoblju bio najbogatija, samostalna župa venecijanske Dalmacije. Godine 1919. talijanska je vojska nakon dugih borbi okupirala otok. Njihova je okupacija trajala do potpisivanja Rapalskog ugovora 1921., kojim je Hvar, kao i gotovo cijela Hrvatska, postao dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije nazvane Jugoslavija, koja je nakon Drugog svjetskog rata postala SocijalistiÄka Federativna Republika Jugoslavija.
Otok se modernizirao u drugoj polovici 20. stoljeća, poprimajući sve pozitivne i negativne karakteristike modernog doba. Nakon priznavanja Hrvatske kao neovisne države, 15. sijeÄnja 1992. godine., Hvar je dobio novi administrativni status u okviru cjelovite teritorijalne organizacije koja je bila provedena.